( SA BLOGA DIVAN SKITNJE )


Odletjele su rode prema redu vožnje, na put dug 13 tisuæa kilometara, preko tri kontinenta i 15-ak država, a Stjepana Vokiæa, domara brodskovaroške Osnovne škole - sada veæ planetarno poznatom po bespomoænoj rodi Malenoj o kojoj skrbi veæ 18 godina, more brige.
-Oko 25. kolovoza sam ispratio Rodana i veæ po obièaju pustio suzu. A što æu, kad sam takav. Nikada ne znaš 'oæeš ga na proljeæe vidjeti. Pa 13 je to 'iljada kilometara. Ti ne možeš ni do Podvinja otiæi pješice –ljutnu se na trenutak vidjevši moj izraz lica, a onda pomirljivo nastavi.
- Nisu prošla ni tri dana, a ja ga opet vidim u dvorištu. Zagledavam, dajem mu ribu, provjeravam… Ma je, on je! Vratio se mangup.
- Ljubav?
- Ili nešto drugo. Možda je osjetio da ni vrime za let. Vjetrovi, oluje. Nješt ga je smelo, omelo. – glasno razmišlja Stipa.
Za razloge Rodanova ostanka pitamo Mirka Mileca, vlasnika ZOO vrta u Rušèici. – Može biti 100 razloga od kojih mi veæinu ne znamo. Možda je u pitanju ljubav, tj. Malena, možda je iscrpljen jer je on uglavnom vodio brigu o tri mladunca, možda je predosjetio neku opasnost…. Ako nije do sada odletio, onda „debelo“ kasni. Ova godina je bila jako teška za rode - kaže Milec. A da je bila teška potvrðuju i podatci da je na podruèju Brodsko-posavske županije registrirano samo 15 mladunèadi, od toga troje u dvorištu Stjepana Vokiæa.
Dok mi lamentiramo, Rodan i Malena spokojno stoje na livadi, pored ampera koji je još prije pola sata bio pun ribe.
- Jede mangup, jede. Što æu ako ostane? Morat æu dat otkaz i cilo vrime provodit na Savi i ribnjacima kako bi nji' dvoje prehranio. Dobro je da su mladi na vrime otišli. Poèetkom kolovoza odletio je mužjak, a dva dana kasnije i cure. Okupljaju se na Jelinjaku, tu na ribnjaku. Ove godine ih je bilo jako, jako malo. Nikad manje roda nisam vidio – kaže Stipa.
Ostavljam ga s rodama i brigama. Treba kupit drva i do 10 „metara“ kako bi Malena, sada možda i s Rodanom, provela zimu u toplom. S novinskim naslovima i televizijskim emisijama ne možeš hraniti rode. Trebat æe nabavljat hranu, novca sve je manje, a eto, ima i roda koje, za razliku od ždralova, sve kasnije lete.

http://mrizazivota21.blog.hr/

Al se nebo osmjehuje i more se plavi,a ribar u brodu sniva jasno ko na javi.On bacio udièicu,srdelicu steko, pa bi s njom na žeravicu i tako je peko.“Žeravico daj se trudi, nemoj tako sporo, srdelica veæ crveni, gotova je skoro.Rudi riba – još minuta malo- sad mu je peèena, srce mu se zaigralo:“Ajmo sad milena!Dolje æemo nas dva sjesti, al æe da se sladi, mogao bi ja te jesti i da nije gladi!“Pa je uze, pa njom brže da primakne k usti, brod se ljuljnu, on se trže, ode sanak pusti!

http://protivnasilja.blog.hr/

Lipa Mare

Danas samo dvije stvari
Prvo: na mojoj kuharici za djecu imam kuharicu u gostima, s odlicnim receptom za odlicnu jesensku juhu.

Drugo: zaboravila sam vam napisati da je s retrivericom za vikend bilo odlicno. Tvrdoglava je i nije bas u dobroj kondiciji ali je jako draga i djeca su joj doslovce mogla skakati po glavi bez da ova trepne. Frendica se zahvalila bombonima od propolisa s jos nekim dodacima i dvjema salicama za kavu koje imaju drzalicu/procjep za zlicice. Zna ona koliko ja obozavam dobru kavu. I da, necu doci u napast nabaviti novog psa jer ne volim biti jedina koja ga i sece i hrani i cisti. Ali mali je za psom poludio pa je pregovarao o nekoj novoj zivotinji koju bi zelio nabaviti. Pricinjavala mu se na podu moja bivsa pasica. Zanimljivo, i meni se dogodilo isto, nakon sto je retriverica otisla.

Toliko od mene i slusajte i dalje Film: Zamisli zivot u ritmu muzike za ples :)

Dragi prijatelji i jos draze prijateljice
Nekoliko ljudi me vec molilo u posljednje vrijeme da napisem kako zastititi svoje pisane postove i fotografije koje postavite na blog.
Evo na brzinu jedno od mogucih rijesenja mada nema potpune zastite i onaj tko se razumije moze uzeti sve u koliko to zeli.
Postoji vise nacina kako se zastititi ali ovo je svakako jedan od naj jednostavnijih za koji ne trebate puno znanja.
Ovom scriptom iskljucuje se mogucnost upotrebe desne strane misa.

1. Prepisite tocno text u bijelom polju ili na rijec OVDJE otvorite pa kopirajte a ako zelite mozete sa desnom stranom misa spremiti kod sebe na comp << SAVE AS >> ili na jeziku koji vec koristite.
2. Otvorite svoj blog editor i u HTML za Dizajn pronadjite "BODY" i ubacite kopirani kod.
3. Testirajte u exploreru ili browseru koji koristite da vidite dali je sve u redu.

Nadam se da sam nekima sa ovim malo pomogao.

OVDJE

http://palomina.blog.hr/

Toèno prije godinu dana otišao si, kako si sam rekao: "gore".
Sad si Anðeo u Koru Gospoda.

Jedna mladost prerano ugasla.
Bio si kao cvijet u rosi.

Veènaja pamjat!
(nadam se da se ovako piše ova reèenica)

Te sakamo, Toše!

Eto ovih nekoliko dana me nije bilo i manje sam se javljao, ali opravdano mi je od Akademika Fizikalca.
Trazio sam auto i konacno nasao ono sto sam zelio
Kako su BMW i Mercedes dosta skupi a Smart mi je jako mali osim kad idem u Penny Markt ili Aldi u kupovinu, odlucio sam se za modni HIT Trabant DELEXE 520 MX.
Ovdje ga voze svi a i policija ima takav model, jeftin je za odrzavanje i moze se pogurati ako nestane goriva

Sada salu na stranu ovih nekoliko dana pregledao sam jedno 10 000 auta u Münchenu i okolici.
Nevjerovatno je kako se za relativno malo novaca moze kupiti jako dobar auto sa odlicnom opremom i u dobrom stanju.
Naravno kod polovnih auta morate rizikovati ali vecina su bez problema ili sa nekim sitnicama koje se kod nas daju srediti za malo novaca.
Ulaskom u EU i gradjani Hrvatske ce moci sa samo 200 € prevoda papira kupiti u njemackoj dobar auto bez carine i ostalih troskova koji su do sada duplo povecavali cijenu auta.
Evo samo nekoliko primjera starijih modela ali ne sjecam se svih cijena.
Interesantno je bilo obilaziti i gledati sta sve ima u tim autima od posebne opreme ali od svega mi je bilo naj bolje to sto sam pronasao domace cevape "Kod Ivice" na Frankfurter ringu u Münchenu
Odlicni su mu cevapi

BMW 520 1999 godiste u izvrsnom stanju po cijeni od oko 5000 €

Mercedes C klase 1999 - 2000 godiste po cijeni od oko 5000 €

Mercedes E klase 1999 godiste 7000 €

SMART po cijeni od oko 4000 €

Ford Focus 2001 godiste oko 5000 €

VW Sharan 1998 godiste 5 500 €

http://lobotomya.blog.hr/

Bilo je to godine devetsto i , ne sjeæam se koje, ali sjeæam se da je to bila treæa krizna godina moga braka, kojoj su prethodile krizne prva i druga , a ona je pak prethodila svim ostalima do krizne dvanaeste kad je
gnojni èir konaèno puknuo pred oèima suca Zbunjole , na opæinskom sudu.
Bilo je to i vrijeme , istina kratko, dok sam svijetom hodala kao plavuša a i razmišljala slièno .I napokon bilo je to vrijeme kad sam hodala ne samo kao plavuša, veæ jedina živuèa plavuša s rogovima na svojoj bujnoj dugoj grivi.
Moj je bivši bio sklon negirati oèite èinjenice kao i moj poseban dar vještice sa sedmim æulom . Isprike i izgovori su bili pravi biseri infantilne bedastoèe pa sam morala primijeniti i vrlo okrutna sredstva da izmamim priznanje . Sanjala sam kako mu užarenim solingenovim škaricama za manikiranje èupam nokte ,odbijala sam svaki oblik verbalne komunikacije, iz inata nisam htjela doma prati kosu, nego sam lovu pizdila na frizera , kupila sam bundu ( što je za škrtca poput njega bilo bolnije od èupanja noktiju !), zaprijetila mu rastavom i konaèno sam dobila toliko željeno priznanje.
I što sad ?
Prvo sam ga na neko vrijeme deložirala iz spavaèe sobe, par dana sam samo plakala, dok nisam skužila da veæ od silnog plaèa lièim na prokuhanog škampa i onda mi je sinulo ! Što može Petar, može i Pavao. Oko za oko, zub za zub ! Genijalno. Kako je on zbog posla èesto putovao, ništa lakše mislim ja, no, nije to baš tako.
Godinama više nisam u pogonu, mislim ne izlazim , nisam u opticaju , pa s kime da to napravim ?

Epizoda 1.

I sine mi naravno: pozvat æu Nika, TV redatelja s kojim sam nekada imala burnu dvotjednu ozbiljnu vezu, sve dok se njegova žena nije vratila s mora. Bila je to moja velika ljubav i gadno sam patila nakon raskida . Toliko dugo koliko je ta veza trajala.
Nazovem ja njega i kažu mi da je na setu, tj. na snimanju. Nazovem ja tamo:
Halo , bokiæ... par reèenica iz pristojnosti i pozovem ga na kavicu. No umjesto da padne neki dogovor Nik spremno kaže :
Hvatam prvi taksi i za pola sata sam kod tebe. A jojjjj !!! A kaj sad ? Pa nisam to tako zamišljala . Dijete treba brzo uspavati, smisliti dobar scenarij, kaj da obuèem ? Hiljadu problema odjednom... Na vrat na nos se sredim , izaberem jebozovni donji veš, upotpunim ga parfemom Nine Ricci , crnim svilenim kimonom i natikaèama s visokim petama , ukrašenim nojevim perjem . Izgledam poput malo rabljene Barbike iz neke jeftine amerièke sapunice. Hodam laganim koracima , pazeæi da ne opizdim po skliskom parketu a pri svakom koraku kimono se malkoc rastvori pokazujuæi moje savršene nožice . Nik slini u èašu s votkom a u oèima mu veæ vidim zloèu i nagovještaj burnih zagrljaja. Taman stavim malo mjuze kad na vratima zvoni. Lecnem se neugodno, pa ne èekam nikoga, ali zvonjava ne prestaje. Moram otvoriti .
Mama ? Pa kaj ti radiš tu ?
A ti, kak to zgledaš ?
Nik je brzo zbrisao , a tko i nebi pred rafalnim pitanjima i strijeljajuæim pogledima moje stare. Prvi se maèiæi u vodu bacaju , konstatiram , drugi put æe biti bolje, ali nikada više kod mene doma.

Epizoda 2.

Neæu vam otkriti gdje sam upoznala Zorana , jer bih vam morala isprièati i ono što je za ovu prièu potpuno nebitno. Bio je 11 g. mlaði od mene a ja baš ne volim mlaðe frajere. Sad veæ da , ali onda...no bio je jako , jako uporan i time me je osvojio. Studirao je ekonomiju i stanovao u studenskom na Savi. Dosta dugo sam odolijevala, tko zna zašto ? Valjda zbog njegovih godina i konaèno sam jednoga dana pristala da odemo k njemu. E sad æu ti ja pokazati, u mislima se obraèajuæi svom nevjernom mužu , krenem hrabro ali bez prevelikog žara u avanturu.
Mala sobica , uski , škripavi krevet , nisu baš bili poticajni ambijent za mene ali želja za osvetom je nadjaèala sve. No, moj se deèec ukipio od straha i totalno zakazao. Njegova je muškost bila manja od makovog zrna kao i njegov pogaženi ponos.

Epizoda 3.

Treæa sreæa , ali to je samo u poslovici koja se mene ne dotièe.
Muž mi se vratio s duge turneje i velim, sad je vrijeme da ti malo èuèiš doma , baviš se djetetom a ja da se malo izvjetrim. Nije tu nikad bilo problema, on uopæe nije bio ljubomoran, bio je presiguran što mi je ostavljalo prostora za moj naum.
I tako naðem se ja sa svojim društvom a kad tamo jedno novo lice. Ivan , jako zgodan, crnih oèiju, uspješan poslovi èovjek, ugodan u ophoðenju i ja odluèim zavesti ga. Dosta smo popili i mic po mic...nekako se veæ osjeæalo da æemo tu veèer završiti zajedno. Idemo svi skupa na veèeru, treba nešto zameziti no prije toga ja želim kuæi da se presvuèem. Cijelo društvo sa dva auta parka se pred mojom zgradom i èekaju me....ma stvarno sam se žurila ... poljubila maloga miša za laku noæ, poljubila velkog miša sa zluradim smiješkom i stutnjim se dolje...kad...jedan auto fali. Veli mi frendica ,
Æuj, pozdravlja te Ivan, morao je kuæi ...dosta mu je cuge .
Cuge...?
Peh za pehom nadvijao se nad moju nevjeru a imala sam najbolju volju i namjeru. Sve se urotilo protiv mene pa sam se svaki dan pitala hoæe li me Sv Petar kad se preselim gore poslati meðu guske ? Osvetiti mu se, osvetiti mu se, i dalje je bubnjalo u mojoj plavoj glavi sve dok nisam opet prešla na svoju prirodnu boju – crvenu .
Od toga dana opet sam živjela mirno, samo bi dosta èesto presolila juhu, ispeglala mu hlaèe od smokinga na dvije crte , malo skurila peglom košulju koju je za tri sekunde trebao obuèi , malo se cijenkala prije obavljanja braènih dužnosti , sve do dana dok sudac Zbunjola nije mucajuæi objavio :
Raazvoovo di se brraak...

http://kora55.blog.hr/

Ponovo tu

05.08.2008., utorak
Svega pomalo
Napokon jedna mirna veèer, uz posuðeni laptop, ma kako dobro, uz topli kakao, iako bi možda bolje pasao hladni èaj, no kako sam ja èesto naopaka paše i topli kakao. Jako. Pomalo umorna, no u duši pilièno zadovoljna. Pa naravno, opet u starom elementu, posao, jurnjava, gužva i sve ono što ispunjava moju svakodnevnicu. I ja zadovoljna. Možda malo narušava ukoèeni vrat i rame, ali u prolaznoj fazi je, nadam se, pa se ipak lakše diše. I spava. Fizikalna terapija je u toku, oporavljam se pomalo, ali sigurno. Nisam ni sanjala da to može tako boljeti, ali bolje vrat nego srèeko, zar ne!?
Zadnjih dana opuštala sam se uz knjige, laganu literaturu koja sasvim dobro pristaje u ove vruæe dane. Jedna me malo bacila u razmišljanje, to je ona "Tri" koju mi je poklonila draga prijateljica i dala mi mozgu posla. Mislim da je to ciljano namijenila baš meni. Jer, pisac opisuje trokute, braène ili one u vezi, jako sistematski i cjelovito. Pa se zamislih, koliko brakova je upravo baš takva. Vjerojatno jako puno. I dok nam Sagi piše kako naæi i izabrati ljubavnicu, ja æu samo dodati - pazite se, pazite se jako, jer nikada se ne zna koja može biti kobna. Za brak i za vas same. Jer, koliko god da bili iskusni, jednom se možete i poskliznuti. A onda...
Nikada nisam bila tip koja može sjediti na 2 stolice. Kad bih pronašla drugu stolicu prve bih se uredno rješavala. Zato mi je pomalo èudna ta igra trojke, jdnostavno bih bila loš igraè u toj igri. Ali kako kažu, sto ljudi, sto æudi. Nikako ne bi bilo dobro da smo svi isti. Neæu razraðivati temu trokuta jer nikako ne želim povrijediti nekoga, no ne vjerujem da je lako biti dobar igraè. Znam da se uèi dok si živ, no tu je uvijek netko izigran, povrijeðen i jadan. Ili ih je èak više komada u komi. Ja sam nekako za fer play, a kao takva totalno sam nepodobna za trojac. Pa ostajem u dvojcu, nekako mi parni brojevi više leže.
Kod mene toplo i pretoplo. Momentalno sjedim kraj otvorenog prozora i balkona, no ne osjeæam ni dašak vjetra. Ne diše se. Vjerujem da je i drugdje slièna situejšn. Pokušavam akumulirati èim više topline za one hladne dane koji æe nam doæi. Da je bar to moguæe.
Malo mi se spava. Blizu je ponoæ, a ja sam pospanka. Sutra ujutro kavica i blog. Ma superiška, baš sam sretna. Nego, da vas pitam nešto, onako usput, za kraj. Pošto moram kupiti novi komp, kakva iskustva imate, ili šta mislite - da li je bolje komp ili laptop? Ja nemam iskustva s laptopovima, èini mi se simpatièan, danas ga rabim prvi put, a i manje prostora zauzima. Jedino ne znam što se roka trajanja tièe i kvarova, jesu li podložniji tome od klasiènih kompjutera? Svaki savjet dobro doðe.
Lijep pozdrav.

Dobro jutro!!!
Kad sam sad proèitala koliko je prošlo od zadnjeg posta,šokirala sam se.Kako mi samo sada vrijeme brzo prolazi....
Svašta novog ima kod mene,ne znam odakle bi prvo krenila (ma od djeèice);dakle,djeca su odlièno,rastu,debljaju se ,svakim danom mi se mjenjaju,ima neko vrijeme da se smiju i poèeli su nas prepoznavat,ma nema tih para i tog osjeæaja koji bi se moga usporedit s tim feelingom koji osjeæam u trbuhu kad mi se oni nasmiju onako djeèije i iskreno s toliko nježnosti i ljubavi...ma šta da vam prièam.Prije nisam vjerovala onim ženama kad bi rekle da to niko ne može platit,mislila sam da se preseravaju,ali stvarno je tako,ne mogu to platit ni jedne Fabijeve èizme i ne znam koje auto,ili kakva veèera ili izlazak,ni koliko dobra frizura ili šminka,ili komad robe i neka dobra torba,kad se sad promislim od èega sam prije patila,ma da se razumimo,naravno da æu se i sada sredit i obuè i patim ja još uvijek od lipih stvari ali ništa se to ne može usporedit s njima,ništa mi ne može platit lipi sunèani dan kad se ja i muž uputimo s njima u šetnju,kad s njima tako ponosni sjednemo na štekat a svi zastaju,gledaju blizance,kažu nam kako su slatki.......
Napokon sam dobila iz Njemaèke Hartanova kolica (kažu da je to mercedes meðu kolicima),bolje æe znati za tu marku oni koji su tamo,jer ih ovdje nažalost nema za kupit,ma super su,tako da svaki lijepi dan mi iskoristimo za šetnju.
Krstili smo ih,krštenje je bilo u jednom restoranu,bilo nas je èak 80,prava maèa fešta.Kuæu smo poèeli sada ureðivati iznutra,baš sam juèer naruèila kuhinju i ploèice,tako da se nadamo da èemo se u 5mjesec preselit.
Što se tièe moga zdravlja dobro sam,samo osjeèam da mi se tijelo skroz promjenilo,neki dan mi je muž iz šale (hm,hm) napipao sluèajno kvržicu na lijevoj dojci,i otišla sam u doktora meðutim sve je ok ,hvala dragom Bogu,imam dosta tih mastopatskih nakupina ali to je normalno poslije dojenja,onda ne mogu više trpit pa kao neæu sada u wc pa mi mokraèe utekne na gaæice,ma za nasmijat se,i što me još zabrinjava je moje srce,zna mi se èesto uzlupat,pa æu èim mi se mater vrati s godišnjeg napravit kog nje EKG,mada mi je tlak ok.
Muž mi radi stalno,jer želi da se što prije preselimo pa zna nekad radit po cile dane.Uglavnom,veselim se proljeæu i ljetu,šetnjama,moru.....
Veliku pusu vam šaljemo:Ante,Kiara i moja malenkost!!!!
P.S;Samo da vam ja još ovo kažem,èesto znam svatiti na svoj blog da vidim komentare onda skoknem i do vas,samo zaista ne uhvatim vremena za pisat,zato æu to danas napraviti.

Nova humanitarna akcija!
Svi koji me posjeæuju su vjerojatno opazili odreðene specifiènosti u osnovnim postavkama "Kritike pragmatiènog uma". Vjerojatno se mogu nabrojati na prste ljudi koji su dospjeli na jednu od lista na marginama blog.hr-a sa starim layoutom kao dizajnom bloga. K tome, gornji desni kut bloga "krasi" slika moje ružne njuške, što je takoðer rijetkost za mlaðe blogove i pametnije blogere. :)

"Zašto Ðus ima taj stari, ofucani dizajn, zašto?"- sigurno se pitate. (mo'š mislit')
Više je razloga. Prvi je taj što, otvoreno priznajem, nemam blagog pojma o dizajniranju, prèkanju po postavkama i inim stvarima. Drugi je što za to nemam ni volje ni vremena. No, za dobrobit cjelokupne prièe, zamislimo da ja to sve znam, želim i mogu. Svi su se veæ naviknuli na blago sivilo na ovoj adresi, postavljeno po najmodernijim feng-shui, mai-thai i lolek-bolek mjerilima. Jednostavnost boxa na desnoj strani je, kaže struka, jednostavno oèaravajuæa. Svojom jednostavnošæu i preglednošæu i najzbunjenijeg posjetitelja nepogrešivo vodi kroz bespuæa napisanih tekstova, kontakt podataka, osnovnog opisa i glazbenih afiniteta autora. To je službeno utvrdio troèlani "Odbor za odabiranje kul i olmoust kul blogova", na èelu s gospodinom Steviem Wonderom. Isti je odbio spekulacije o sukobu interesa, kaže da za stavljanje postova na naslovnicu nije odgovoran on, veæ Forrest Gump. :)

Èemu onda mijenjati, pitate se onda? Ne znam ni ja, ali možda je vrijeme. Bilo bi lijepo vidjeti neku povezanost tema o kojima pišem, mog karaktera i dizajna bloga. Ovako ispada da mi je sve sivo, a nije (jer imam s kim otiæ na pivo). Razmišljao sam kakav bi dizajn najbolje stajao mom blogu. Zakljuèio sam da su tople boje definitivno out, pa se ovim putem odmah isprièavam Nevenu, Dorinu i Mauriciu. Medvjediæi i cvijetiæi mi takoðer ne bi pristajali (sori emeri i djevojèice). Ali neka druga tema dizajna, koja bi opisivala moj karakter kritièara osjetljivog na nepravdu, bi možda sasvim dobro stajala. Možda Chuck Norris dizajn? Ne, fakti o njemu su skroz izašli iz mode... Dizajn filma "300"? Now we're talking...

Stoga, otvaram humanitarnu akciju "Dajmo mu dizajn!". Ne morate nikoga zvati, nikome slati lovu (iako ak baš imate želju, dam vam broj tekuæeg) i nigdje davati javnu podršku. Samo uputiti blog-dizajnere na ovu adresu.

Oni æe sudjelovati u bespoštednoj borbi za najbolji dizajn djus.blog.hr-a i prestiž koji donosi ime dizajnera na istoj adresi. Tko æe se upustiti u avanturu? Tko æe pobijediti?? Tko æe biti novi dizajnerski guru??? Ne propustite, samo na blogu "Kritika pragmatiènog uma", svakim danom (do iduæeg vikenda), od 0-24!

Jer ja to zaslužujem. Sve zbog mene. Tako blizu, a tako daleko. Ne želim to skupo platiti. Idem dalje. Ðusov tim.
LOL